Repetitivno samostimulišuće ponašanje(stimming): Uzroci i kontrola

Šta je stimming?

Reč "stimming" se odnosi na samostimulativna ponašanja, koja obično uključuju ponavljajući pokret ili zvuk. Svi to na neki način, ali to nije uvek jasno drugima. Stimming je deo dijagnostičkih kriterija za autizam. To nije zato što je uvek vezano za autizam, već zato što kod ljudi sa autizmom može izmaći kontrol i izazvati probleme. Stimming nije nužno loša stvar koju treba ugušiti. Međutim, treba ga tretirati kada je šteti drugima i ometa kvalitet života. Nastavite sa čitanjem kako biste saznali više o stimming-u, kada je potrebno suzbijanje, i gde dobiti pomoć.

Kako je "stimming" drugačiji kod austističnih ljudi?

Skoro svi upržnjavaju neki oblik samostimulišućeg ponašanja. Možda grickate nokte nokte ili uvijate kosu oko prstiju kad vam je dosadno, kada ste nervozni, ili treba da smanjite napetost. To može da preraste u naviku tako da niste ni svesni da to radite. Za većinu ljudi to je bezopasna navika. Možete prepoznati gde i kada je to neprikladno. Na primer, kada lupkate prstima o sto 20 minuta, primetićete društvene signale da smetate drugima. Kod autističnih ljudi, ove radnje mogu biti mnogo očiglednije. Na primer, celo telo se može ljuljati napred i nazad, okretanje, ili ubrzano mahanje rukama. Takođe se može javljati u dugim vremenskim periodima. Često, ove osobe nisu svesne da njihovo ponašanje smeta drugima. Samostimulišuće radnje povezane sa autizmom nisu uvek štetne. Postaju problem tek kada počnu da utiču na učenje, dovedu do isključivanja iz društva, ili su destruktivne. U retkim slučajevima mogu biti opasne.

Vrste repetitivnih samostimulišućih radnji

Uobičajene samostimulišuće radnje podrazumevaju :

  • Grickanje noktiju
  • Motanje kose oko prstiju
  • Puckanje prstiju ili drugih zglobova
  • Lupkanje prstima
  • Uključivanje i isključivanje olovke
  • Tapkanje nogom
  • zviždanje

Kod osoba sa autizmom samostimulišuće radnje podrazumevaju :

  • Ljuljanje tela
  • Brzo mahanje rukama ili motanje i puckanje prstima
  • Poskakivanje, skakanje i okretanje u krug
  • Trčanje i hodanje na pestima
  • Čupanje kose
  • rPonavljanje reči ili fraza
  • Trljanje kože ili češanje
  • Ubrzano repetitivno treptanje
  • Zurenje u svtleće ili rotirajuće objekte kao što su ventilatori
  • Lizanje, trljanje ili udaranje određene vrste objekata
  • Njušenje ljudi ili objekata
  • Preređavanje objekata

Dete sa autizmom može provesti sate ređajuići igračke umesto da igra s njima. Ponavljanje ponašanja može takođe uključiti opsesije ili preokupacije određenim predmetima ili recitovanje složenih detalja o određenoј temi.

Druga repetitivna ponašanja mogu naneti fizičke povrede. Ova ponašanja podrazumevaju:

  • Udaranje glave
  • Udaranje ili ujedanje
  • Intenzivno trljanje ili grebanje kože
  • Kopanje krasta ili rana
  • Gutanje opasnih predmeta

Učestalost repetitivnog ponašanja

Sa ili bez autizma, postoji dosta varijacija u učestalosti stimming-a od osobe do osobe. Možda ćete ispucati zglobove samo kada ste pod naročitim stresom, a možda ćete ponoviti ovu radnju više puta u toku dana. Za neke ljude sa autizmom ovo može postati celodnevna pojava. Može im biti teško da prestanu i može trajati satima bez prekida.

Zašto ljudi sa autizmom ponavljaju samostimulišuće radnje?

Nije uvek lako utvrditi razlog zašto se ovo događa. To je mehanizam prevladavanja koji može služiti u različite svrhe. Na primer, osoba sa autizmom možda pokušava da:

  • Stimuliše čula ili smanji senzornu napetost
  • Da se prilagodi nepoznatom okruženju
  • Smanji anksioznost i smiri se
  • Da se oslobodi frustracije, naročito ako ima problem da uspešno komunicira
  • Izbegne određene situacije ili očekivanja

Ako su prethodne epizode dovele do željene pažnje, "stimming" može postati način da se nastavi privlačiti pažnja Analitičar ponašanja ili terapeut sa iskustvom sa autizmom može vam pomoći da razumete razloge za repetitivna samostimulišuća ponašanja. U nekim slučajevima, "stimming" je pokušaj ublažavanja bola ili drugih fizičkih nelagodnosti. Takođe je važno utvrditi da li je ono što se naizgled čini da je samostimulišuća radnja zapravo nevoljna radnje usled fizičkih stanja, kao što su napadi. Ukoliko sumnjate na somatski problem odmah se javite lekaru.

Da li se samostimulišuće radnje mogu kontrolisati?

Samostimulišuće repetitivne radnje se ne moraju kontrolisati ako nisu štertne ili opasne.

Kontrola je verovatno potrebna ako je“da” odgovor na bilo koje od sledećih pitanja:

  • Da li samostimulišuće repetitivne radnje dovode do društvene izolacije?
  • Da li samostimulišuće repetitivne radnje smetaju u školi?
  • Da li samostimulišuće repetitivne radnje umanjuju sposobnost učenja?
  • Da li samostimulišuće repetitivne radnje stvaraju probleme ostalim članovima porodice?
  • Da li samostimulišuće repetitivne radnje destruktivne ili opasne?

Ako je vaše dete u opasnosti ili je autodestruktivno odmah se javite lekaru. Fizički pregled i procena mogu otkriti postojanje povreda. U suprotnom može biti bolje da se repetitivne radnje usmere umesto da se u potpunosti kontrolišu, odnosno suzbiju. U radu sa decom, cilj ne bi trebalo da bude kontrola nad njima već samokontrola.

Saveti za kontrolisanje

Lakše je upravljati repetitivnim samostimulišućim radnjama ako znamo šta ih uzrokuje. Ponašanje je vrsta komunikacije, tako da je važno razumeti šta ta osoba time želi da kaže. Procenite situaciju pre pojave samostimulišućih radnji. Šta ih naizgled izaziva ? Šta je to? Imajte sledeće na umu:

  • Uradite sve što možete da otklonite ili ublažite ono što izaziva "stimming",smanjite stres, i obezbedite umirujuće okruženje.
  • Probajte da se držite dnevnih rutina.
  • Ohrabrujte prihvatljivo ponašanje i samokontrolu.
  • Izbegavajte kažnjavanje,jer se ne preporučuje. Ako zaustavite jednu samostimulišuću repetitivnu radnju bez otklanjanja uzroka, verovatno će je zameniti druga koja ne mora biti bolja.
  • Naučite alternativna ponašanja koja mogu ispunjavati neke potrebe. Na primer, Lepršanje rukama može biti zamenjeno stiskanjem loptice za stres ili drugim finijim radnjama.

Razmislite o tome da radite sa analitičarem ponašanja ili specijalistom za autizam. Oni mogu proceniti vaše dete i otkriti razlog pojave repetitivnih samostimulišućih radnji. Kada otkriju razlog, mogu vam dati preporuke o upravljanju ovakvim ponašanjem.

Preporuke mogu pdrazumevati:

  • Intervenciju tokom nesbezbednog ponašanja
  • Znati kad ne treba reagovati
  • Savetovanje drugih članova porodice o načinima na koje mogu da pomognu
  • Pojačavanje prihvatljivog ponašanja
  • Stvaranje bezbednog okruženja
  • Predlaganje alternativnih aktivnosti koje mogu imati pozitivne efekte
  • Učenje instrumenata samokontrole
  • Rad sa okupacionim terapeutima, edukatorima, i edukacionim sistemom
  • Traženje medicinske pomoći kad je potrebno

Perspektiva

Repetitivne samostimulišuće radnje mogu da se pojavljuju i nestaju u zavisnosti od okolnosti. Ponekad se stanje poboljšava kako dete sazreva, ali može postati i gore u stresnim periodima. Potrebno je strpljenje i razumevanje, ali mnogi ljudi sa autizmom nauče da kontrolišu "stimming". Vremenom, poboljšanjem samokontrole se popravlja boravak u školi, na poslu, i u društvenim situacijama.

Menu